Sunčanica Tuk
Članica
Sunčanica Tuk rođena je u Sarajevu 31. 03. 1944. Godine 1968. diplomirala je na Pedagoškoj akademiji u Čakovcu likovni odgoj i 1971. slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Od tada je član HDLU-a. Samostalno je izlagala 26 puta i stotinjak puta kolektivno u zemlji i inozemstvu. Godine 2004. u izdanju „Pastorale“ objavljena joj je monografija (autor Marijan Špoljar). Za svoj rad dobila je nekoliko nagrada. Danas živi i djeluje u Varaždinu.
Kontakt informacije:
mail: tuk.suncanica@gmail.com
mob: 091 907 00 33.
„…njezino djelo (je) i u vertikali i u horizontali, u dubini i u kronologiji zapravo plod estetske kulture koja je, rekao bih autobiografska. Svijet ovog ‘slikarskog Vidrića’ ne skriva se iza ‘stila’, ponajmanje vlastitog kojeg su i najbolji uspjeli izbjeći. Jer djelo Sunčanice Tuk jedan je vid plemenite utopije. Ono je naime konstruirano na ponoru u kojemu emocija želi dosegnuti pravilo, a pravilo priziva emociju.“
Ive Šimat Banov, 1989.
„…neposredno po završetku Akademije, 1971/72, u ′potpunoj izolaciji′, kako kaže sama autorica, ispituje prirodu slikarskog čina, nanoseći ravnomjerne poteze, kontrolirajući ih i sistematizirajući u monotone nizove, ali istodobno dopuštajući i njihovu nesavršenost, pojedinačnost, koja nije mogla zatajiti i izvjesnu ekspresivnost. Tako je i nehoteći Sunčanica Tuk preduhitrila neke od premisa analitičkog i primarnog slikarstva koje će tek sljedeći naraštaji zagrebačkih studenata elaborirati kao sustavni likovni jezik.“
Nada Beroš, 1994.
„Sunčanica je iznimna osobnost hrvatskog slikarstva i njezin profinjeni slikarski jezik čudesne konfesionalnosti ide u ono najljepše i najvrjednije što danas imamo u likovnoj umjetnosti.“
Ivica Župan, 2000.
„U vremenu u kojemu djeluje, Sunčanica Tuk značajan je i zanimljiv autor, koji uspješno, originalno i osebujno, osobenjačkim intelektualizirajućim pristupom cjelokupnoj materiji slikarstva, materijalizira ne samo dio vlastite intime, nego i dio duhovnosti i opće neuralgičnosti svoga vremena, autor koji u umjetnosti traži ono vremenito, egzistencijalno, fundamentalno i ontološko, a u našoj tradicionalistički orijentiranoj sredini širi pojam umjetnosti, zauzima se za njezinu drukčiju, sveobuhvatniju percepciju i recepciju pa bi bez njezinih pregnuća bio nemoguć svaki pokušaj rekonstrukcije naše umjetnosti posljednjih nekoliko desetljeća.“
Ivica Župan, 2000.
„…slika autoričinog ‘ostavljanja traga’ (u prenesenom i u stvarnom smislu) nije tek jedinstveni dokaz nečijega postojanja nego trag duhovne, intelektualne i poetske dimenzije autoričina svijeta.“
Marijan Špoljar, 2007.
„Visoki konceptualni ulog, refleksi društvenih, kulturnih i duhovnih kretanja, svijest o vlastitoj poziciji i autoreferencijalnost spojeni sa dosegnutom koherencijom znaka, estetskim prerogativima i kartezijanskom čistoćom izraza dosežu do pozicije kada s punim razlogom možemo govoriti o relevantnoj umjetničkoj ličnosti.
Marijan Špoljar, 2007.
„Cilj je pokazati metamorfozu ranjivog egzistencijalnog iskustava u prefinjenoj harmoniji rezultata. Pokazati na primjer, da se užitak opsesivne formulacije nizova predstavlja kao hermetična, kompaktna, jezgrovita, monotona kontemplacija, varijabilna tek u malim kromatskim varijacijama i u suptilnoj ispisanosti slikarskog rukopisa, te da se takva otvara kao Raznolikost.Taj misterij obrata u rezultatu djela Sunčanice Tuk pokazuje se kao dosljedno oponiranje životu, bez krize u ritmu kreativna rada, bez dileme, s visokim udjelom singularnog – njezina Osobnog Sebstva.“
Nataša Šegota Lah, 2007.
„Samo autentičan umjetnik može s tako malo materijala otvarati i rastvarati toliki broj krucijalnih pitanja.“
Ivica Župan, 2018.